Zagovaranje održivog turizma

Ljeto 2020. nedvojbeno će biti upamćeno po nervoznom brojanju. S jedne strane, navijački su se brojala turistička noćenja uz ohrabrujuće snimke istarskih ljetovališta, dok su se, s druge strane, histerično brojali novozaraženi uz papagajsko ponavljanje nejasnih preporuka COVID-stožera, koje su se nevjerojatno podudarale s uputama za spas turističke sezone. Stoga je tema ovogodišnjeg obljetničkog porečkog Annala, domaći turizam, iznimno aktualna i predstavljena u pravi trenutak. Naime, kako piše u predgovoru izložbenog kataloga Lonely planet – putovanje u srce domaćeg turizma njegova selektorica i kustosica Leila Topić, tema je bila koncipirana u ljetnim mjesecima 2019. Dakle, samo godinu prije pojedini novinari mogli su se kritički osvrtati na hlad koji se dodatno naplaćuje, na prekomjernu izgradnju, privatizaciju i betonizaciju obale, gentrifikaciju starih gradskih jezgri, kruzersko ludilo ili uništavanje arhitektonske baštine radi profita. Pojedincima je bilo jasno da nekritički razvoj turističke industrije rezultira sve češćim ekološkim, društvenim i infrastrukturnim incidentima. Ali nitko nije mogao predvidjeti da će se samo godinu poslije domaći turizam susreti s najvećom krizom od samostalnosti Hrvatske, a pitanja o položaju Hrvatske kao turističke zemlje koja uvelike ovisi o toj branši postati opsesija svakoga političkog sučeljavanja i dnevnopolitičkih rasprava.

Željko Kipke,  Antiprogetto turistico per l’acquatorio di Rovigno, 2017,
serija od 6 fotomontaža / Snimio Andi Bančić

Emancipatorske bale sijena

Annale je otvoren zajedničkim performansom Selme Banich i Šikuti Machine naslovljen Ženila se tuga i nevolja, pir delala, kruha ni imala. Performansom kotrljanja bale sijena porečkim središtem (izravna referencija na performans Kolo Šikuti Machine iz 2010) Selma Banich i Šikuti Machine obilježili su dvadesetogodišnjicu kontinuiteta rada poznatoga savičentskog umjetničkog kolektiva. Usto, oni su kotrljajući bale sjena podsjetili okupljene na posljedice što ih je masovni turizam donio Poreštini, ali i svim obalnim mjestima duž Jadrana. Naime, agrari i stancije ustupili su mjesto turističkim apartmanima izmijenivši sliku tradicionalnih istarskih odnosno mediteranskih krajolika. Kotrljajući balu sijena Selma Banich i Šikuti Machine emancipatorski su odnosno simbolički iznova zauzeli prostore osvojene masovnim turizmom, prisjećajući se težačkog posla koji je ostao zapamćen tek kao neukusna krivotvorina u prodavaonici suvenira.

Radove Annala, koji se već tradicionalno održava u prostoru Istarske sabornice, moguće je podijeliti u nekoliko cjelina. Najzanimljiviji su oni radovi koji se izravno osvrću na negativne posljedice masovnog turizma i pogubne utrke za profitom, a razvidne su, primjerice, u maketi mlade splitske umjetnice Lane Stojićević. Ona u radu Parcela duhovito propituje fenomen stihijske izgradnje izvanredno ružnih kuća-vila s betonskim lavovima, pseudoantičkih stilova i pastelnih boja, koje su preplavile jadransku obalu. Maketama umjetnica ukazuje na različite posljedice konzumerističkog društva, odnosno neplanskog urbanizma te problematizira odnos arhitekture i krajolika. Tu je još knjiga umjetnika Igora Kuduza Dubrovnik pun života, svojevrsna antibrošura prepoznatljiva Kuduzova autorskog rukopisa koja sadrži brojne vizualne nesporazume sraza Grada i njegovih stanovnika u želji da ga turistički uljepšaju. Osobito su dojmljive fotografije i film Velika očekivanja Renate Poljak, u kojima ona, pripovijedajući u prvom licu, uspoređuje arhitektonsko nasilje na Bolu s patrijarhalnim uzusima Dalmacije.

Tu je i skupina radova koja ukazuje na neprimjeren odnos prema arhitektonsko-turističkoj baštini iz socijalističkih vremena poput ciklusa fotografija Bojana Mrđenovića Jadranske razglednice s nizom zapuštenih i zaboravljenih radničkih odmarališta, odnosno izbor iz fotografskog ciklusa Jasenka Rasola Distopija koji pripovijeda nevjerojatan historijat propadanja Magaševa turističkog kompleksa Haludovo na otoku Krku. Iz te cjeline valja izdvojiti vizualno atraktivan fotografski ciklus Duške Boban, koja se aktivističkim i umjetničkim radom zalaže za prenamjenu nekadašnje Titove Vile Dalmacija u objekt s javnom funkcijom, a opsežnu pripovijest o njezinoj borbi kao i povijest vile moguće je pročitati zahvaljujući QR-kodu uza sam rad. Zanimljivi su i radovi koji transformiraju osobne doživljaje učinaka masovnog turizma u simbolički bogate radove. Tako Željko Kipke želeći osigurati trajan mir akvatoriju Rovinja, gdje ljetuje, stvara mitske branioce otočića poput osa, zmija ili boškarina, pozivajući se na situacionističku ideju Guya Deborda o „modernizaciji koja mjestima i putovanjima oduzima vrijeme i realnost prostora“. Multimedijski rad Tjaše Kalkan sa statuom gnjevnoga Posejdona koji, probuđen zbog turističke buke, ljutito baca plastičnu ležaljku u more dobro je sparen s bakropisima Kristine Restović. Ona je u svojem grafičkom ciklusu Turisti u dubokom tisku „izbrisala“ turističke atrakcije i tako ostavila zbunjene posjetitelje u zrakopraznom prostoru.

Turističke aporije na filmu

Jurica Pavičić, filmski kritičar i novinar, u tekstu Turistički poljubac smrti napisan za 60. Annale piše kako bi se „mogla napraviti cijela mala antologija hrvatskih audiovizualnih radova koji propituju aporije turizma, a ti bi filmovi i videa spadali u možda i najbolje koji su u Hrvatskoj stvoreni u 21. stoljeću“. Tako filmaš Tonći Gaćina u svom kratkometražnom dokumentarnom filmu Turizam! daje humorističko-ironičan prikaz dalmatinskog turizma, a Bojan Mrđenović kratkim filmom Zabava donosi gotovo dokumentarni uvid u partijanersku scenu Zrća. Boris Poljak se, pak, u eksperimentalnom filmu Oni samo dolaze i odlaze fokusirao na brojne oblike suživota splitskih Bačvica, dok se Ivan Ramljak u dokumentarno-eksperimentalnom filmu Mezostajun posvetio istraživanju razlike između života dalmatinskog grada tijekom i izvan sezone prenoseći specifičan mediteranski ugođaj grada koji živi mnogostrukim, o sezoni ovisnim, životom. Odlična je odluka da se filmovi, osim u izložbenom prostoru Sabornice, odvojeno prikažu DCP-projekcijama u porečkoj kinodvorani, u nekoliko navrata, kako bi publika nesmetano uživala u vizualno-narativnim kvalitetama svih spomenutih filmova.

Biti kritičan prema ideji da je Hrvatska sve svoje ekonomsko-političke adute bezrezervno, dugoročno ali neplanski, uložila upravo u turistički sektor postalo je u najmanju ruku neprimjereno ili nedomoljubno. Upravo je stoga i kritika o negativnim posljedicama stihijske ekspanzije turističke djelatnosti, tema Annala, dragocjena i hvalevrijedna. Usto, ovogodišnje Annale svojevrstan je dokaz da suvremena umjetnost i dalje može biti istodobno kritički angažirana i interpretacijski zahtjevna, duhovita i inteligentna, a umjetnici plodonosni vizionari i istraživači neuralgijskih društvenih točaka. Naposljetku, citirajući osnivača Lige za boj protiv turizma, kultnoga Francija Blaškovića, o neutralnosti turizma, kustosica odnosno umjetnički radovi jasno poručuju da krivac nije turizam nego domaća pohlepa. Osim svega, njihove teme i teze o potrebi održivoga turizma dokazala je i korona-kriza štedeći pojedine dijelove svijeta od masovnog dolaska turista, dopuštajući tako da planet, barem privremeno, bude ponovno osamljen.